A+ A A-

Vijesti (13)

Vijesti

U okviru projekta „Multidisciplinarni pristup u radu sa počiniteljima nasilja u porodici u Kantonu 10“, kojeg provodi Udruženje “Žena BiH” u partnerstvu sa Udrugom socijalnih radnika HBŽ, a u okviru UN Women projekta "Standard i angažman za sprječavanje nasilja nad ženama i nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini" koji finansijski podržava Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju,15.12.2017.godine u Livnu se održala Javna rasprava o Nacrtu Protokola o postupanju u slučajevima nasilja u obitelji u HBŽ .

Raspravi su prisustvovali predstavnici  Ministarstva znanosti,prosvjete, kulture i športa HBŽ, Ministarstva rada,zdravstva,socijalne skrbi i prognanih HBŽ, Ministarstva pravosuđa HBŽ, Centra a socijalni rad Livno, Udruženja „Žena BIH“ Mostar, PU Livno, Ekumenske inicijative „LI-Woman“ i Ministarstva rada,zdravstva,socijalne skrbi i prognanih HBŽ.

Tema rasprave je bio nacrt navedenog protokola, tj šta bi taj nacrt trebao sadržavati. Prisutni su dali svoje komentare, prijedloge i sugestije o Protokolu, koji će se uzeti u obzir pri finaliziranju dokument, te je postignut dogovor da se načelnik općine Livno neformalno upozna sa Protokolom kao i da se nakon  formiranju Koordinacijskog tijala pošalju dopisi svim načelnicima općina.

 

 

Objavljeno u Vijesti
Autor
Više...

Sastanak Koordinacionog tijela za provedbu Protokola o postupanju u slučajevima nasilja održan je  30.novembar 2017.godine u prostorijama Udruženja „Žena BiH“. Sastanku su prisustvovali predstavnici MUP-a HNK, MUP-a HNK Konjic, MUP-a HNK Jablanica, MUP-a HNK Čapljina,  Tužilaštva HNK, Ministarstva rada, zdravlja i socijalne skrbi HNK, Centra za socijalni rad Konjic, Centra za socijalni rad Grada Mostara  te predstavnica Kantonalne bolnice „Safet Mujić“.

Na sastanku je prestavljena prezentacija aktivnosti  „Mreže žena policajaca“ i Udruženja „Žena BiH“ Mostar, prisutni su informisani o konferenciji „Multidisciplinarni pristup prevenciji i borbi protiv nasilja u porodici“, te se raspravljalo o dostavljenom nacrtu Revizije Protokola pomoći žrtvama nasilja u HNK.

Svim učesnicima je dostavljena verzija revidiranog protokola koji će biti kombinacija protokola Kantona 10 i Tuzlanskog Kantona, te se zakljućilo da je potrebno je uključiti i predstavnike suda, obrazovanja te centara za mentalno zdravlje. MUP HNK  je istakao potreba za osnivanjem odjela koji bi se bavio radom na rodno zasnovanom nasilju, a istaknuta je i potreba za dodatnom edukacijom kako policijskih službenika tako i službenika tužiteljstva. Kao zaključak svih prisutnih se istakla potrebna kontinuirana edukacija svih uključenih u rješavanje problema rodno zasnovanog nasilja i revizija protokola pomoći žrtvama nasilja u HNK.

Objavljeno u Vijesti
Autor
Više...

Možete li nam se predstaviti, i reći nešto o Vašem radu?

Anita Begić rođena  1. ožujka 1975. godine u Sarajevu. Studij socijalnog rada završila je 2001. godine na Pravnom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. Dvogodišnjom izobrazbom za obiteljske savjetovatelje (Sistemski pristup), pod pokroviteljstvom Caritasa u RH, nastavljam stručno usavršavanje i vodim  Caritasovo obiteljsko savjetovalište u Mostaru od 2001. do 2009. gdje  sudjelujem i vodim niz psiho-socijalnih projekata, stručnih seminara i radionica. Od 2009. do danas uposlena sam u savjetovalištu za zaštitu braka, obitelji i djece u Ustanovi Centar za socijalni rad Grada Mostara i na Filozofskom fakultetu u Mostaru kao asistent na kolegijima Osnove savjetovanja, Socijalni rad s obitelji, Obiteljska terapija i Preventivni programi u socijalnom radu. Nastavljam znanstvenu izobrazbu od 2011. na poslijediplomskom doktorskom studiju na mostarskom sveučilištu, sudjeluje na znanstveno-stručnim skupovima  i objavljuje znanstvene i stručne radove. Područja znanstvenog interesa vezana su uz psiho-socijalni rad, komunikaciju, obitelj.

Ustanova Caritas imala je je registrirano prihvatilište Mirjama za žene I djecu gdje stječem prva iskustva u radu sa ženama I djecom žrtvama obiteljskog nasilja , ali i s počiniteljima nasilja.

Ustanova Centar za socijalni rad primarno se bavi socijalnom zaštitom svih ugroženih članova društva, tako je prema Zakonu o Zaštiti od nasilja u obitelji dužna pružiti odgovarajuću pomoć I zaštitu. Sudjelujem u postupcima posredovanja prije razvoda braka gdje je obiteljsko nasilje jedan od vodećih uzroka razvoda braka I u većini takvih postupaka nasilnik ne priznaje nasilno ponašanje, odnosno negira ga i nije sankcioniran. Žene nasilje ne prijavljuju, a kada i dođu prijaviti žene navode da ih policija upućuje na postupak razvoda braka. Na taj način izbjegavaju svoju zakonsku obvezu izricanja zaštitnih mjera…  Naravno da se razvodom braka nasilnik ne zaustavlja.

Studij socijalnog rada educira nove generacije stručnjaka u skladu s novim znansvenim spoznajama I praksma pa tako i o obiteljskom nasilju I potrebi I načinu rada s počiniteljima obiteljskog nasilja.

Možete li nam nešto reći o porodičnom nasilju, kako ga prepoznati, zašto se događa, koliko je rasprostaranjem u našoj sredini?

U BiH obiteljsko nasije je kulturološki opće prihvatljivo te izmjena svijesti  i uvođenje kulture nenaasilnog rješavanja sukoba predstavlja dugotrajan i ustrajan rad prvenstveno drušvenih institucija vlasti zakonodavne, sudske I izvršne, a zatim ostalih ustanova I pojedinaca.  Osobno preferiram ekološku teoriju uzroka obiteljskog nasilja koja navodi da uzroke nasilja treba tražiti na više razina. Odnosno na razini pojedinca, partnerskoj razini, obiteljskoj, na razini društva, na razini lokalne zajednice u konačnici na razini jedne culture. Obzirom da je agresija dio čovjekove prirode potrebno ju je uvijek iznova zauzdavati, kontrolirati I sankcionirati.

Bez ozbiljnijeg pristupa sankcioniranju I ranoj prevenciji smatram da neće doći do ozbiljnijeg smanjivanja. U Centar za socijalni rad Mostar godišnje se proslijedi oko 120 policijskih službenih zabilješki na postupanje u “obiteljskim problemima “, od toga policija izrekne 4 do 5 zaštitinih mjera poput zabrane prilaska I obveznog psihosocijalnog tretmana koji se ne provodi.

Kakav uticaj porodično nasilje ostavlja na djecu?

Obiteljsko nasilje najteže posljedice imaju po djecu. Posljedice se očituju I na kognitivnom, emocionalnom I socijalnom planu. Djeca svjedoci/žrtve obiteljskog nasilja često pokazuju lošiji školski uspijeh, zatim teškoće u iskazivanju emocija (ili su prepovučeni ili su sgresivni). Također pokazuu poteškoće sa samopouzdanjem. U socijalnom smislu imaj poteškoće u stvaranju prijateljskih veza I općenito u socijalnim kontaktima su često nekompetentni.

Zašto je jako teško ženama koje trpe nasilje, ostaviti počinitelja nasilja?

Prema 16 –godišnjem iskustvu u radu sa ženama žrtvama, mogu reći da sam primijetila izražen kulturološki stav kod žrtava da je sramota razvesti se I da treba trpiti. Dalje,  Shtockholmski sindrom – psihopatološku vezanost uz počinitelja, uništeno samopouzdanje žene kroz dugogodišnju izloženost nasilju, nepovjerenje u vlastite snage da je moguća promjena I zaštita. Zatim nedostatk financijskih sredstava, pokidanost socijalnih mreža s prijateljima, susjedima I rodbini koji bi mogli eventualno pomoći. Također institucionalni nedostaci: Nedostatak volje kod službenikla koji bi prema zakonu trebali pružiti pomoć, također je povezana uz kulturološko prihvaćanje nasilnog ponašanja, zatim needuciran i nezaštićen stručni kadar. Nedostatak psihološko-pravne podrške.

Kako prepoznati da je neko počinitelj nasilja?

Teško se može prepoznati. Nasilnici mogu biti vrlo ugledni, obrazovani i u javnosti predstavljeni kao vrlo dobri ljudi. Tek kada je nasilje eskaliralo I počinjeno prepozanje se prema povredama, izjavama, svjedocima.

 Kakvo je vaše iskustvo u radu sa počiniteljima nasilja?

U radu s nasilnicima koji nisu sankcionirani uvijek je dolazilo do negiranja počinjenog djela. Sa sankcioniranim bilo je lakše raditi jer ih se moglo suočiti s presudom I li izrečenom mjerom I taj razgovor bi bio iskreniji. Uradu s alkoholičarima, ovisnicima I psihički oboljelima počiniteljima nije bilo moguće uspostaviti komunkaciju niti ih motivirati za psihijatrijsku pomoć. Moje iskustvo takvih počinitelja nije bilo ugodno jer su svoju agresiju usmjeravali I prema meni. Štitilo me dobro poznavanje zakona I miran stav koji mu nije pokazivao moj strah.

 Na koji način tretmani,  odnosno program rada sa počiniteljima nasilja mogu pomoći i pomažu, i kako zapravo vi radite sa počiniteljima nasilja?

S onim malobrojnim motiviranim s kojim sam radila, možda maximalno njih 10 u šesnaest godina, prvo sam zahtijevala prihvaćanje odgovornosti, zaustavljanje nasilnog ponašanja, I motivaciju za promjenom I dogovor o suradnji. Često sam upućivala u Centar za mentalno zdravlja na grupnu terapiju I razmjenjivala mišljenje s njima, a kasnije uključivala Iisuprugu I nastavljala s bračnom terapijom. U početku je bračna terapija imala uspijeha, ali kasnije nakon nekoliko godina taj odnos bi završio razvodom. Što možda u konačnici i nije loše. Nasilje se zaustavilo.

Edukacija i informiranje o kažnjivosti djela je vrlo učinkovita i motivirajuća za nasilnike. U pojedinim slučajevima razgovor se vodio u akutnoj fazi nasilja uz ass policijskih službenika i to je psihološki bilo djelotvorno prema počiniteljima, ali i prema žrtvama koje su osjećale sigurnost. U svakom slučaju psihosocijalni tretman ima svoj učinak na zaustavljanje nasilja. ( Izuzev alkoholičara, ovisnika I psihički oboljelih)

Sta je neophodno uraditi da bi se počelo raditi sa počiniteljima nasilja?

Educirati policiju, tužitelje, sudove i Centre, uvezati ih pratitikoordinirano svaki pojedinačni slučaj, procesuirati ga, izreći mjeru I započeti s radom. Dragovoljnost u slučajevima obiteljskog nasilja kod počinitelja je iluzorna.

Kako osigurati sigurnost žene tokom psihosocijalnih intervencija sa počiniteljem nasilja?

Napraviti procjenu resursa I individualni plan pomoći za svaku žrtvu. Neke žrtve će moći samostalno financijski osigurati siguran smještaj, psihološku I pravnu zaštitu, neke kod rodbine, neke u sigurnim kućama. U svakom slučaju sigurnost mora biti na prvom mjestu.

Zbog čega je  rad s počiniteljima nasilja u porodici jako težak?

Zbog svega predhodno navedenog, duboko kulturološki i obiteljski ukorijenjenih obrazaca ponašanja, često transgeneracijski prenesenih, nemotiviranosti. Loše primjene zakona i uvjeta za za provođenje ( stručnjaka , prostora, zaštite)

Ko su najčešće počinitelji nasilja?

Počinitelji nasilja nalaze se u svim dijelovim populacije, životnim razdobljima, od djece, maloljetnih počinitelja, odraslih I starijih. Generalizirati ih se samo može prema vrsti počinjenog nasilja, a to je da ij je najveći broj muškaraca prema partnerci I prema gore navedenim uzrocima.

Da li zaista program rada sa počiniteljima nasilja pomažu?

 Prema zananstvenim istraživanjima u 60 % slučajeva pomaže. Ali ukoliko pomogne I u samo 10 % učinjen je korak naprijed.  Potrebno je animirati sve ključne institucije na učenje, suradnju I postupanje/sankcioniranje da bi se taj broj povećao.

 

Objavljeno u Vijesti
Autor
Više...

Ako o nasilju iskreno ne progovorimo, nikad neće prestati - tema je kampanje “Čitaj između redova” koju je pokrenuo Avon povodom obilježavanja Svjetskog dana borbe protiv nasilja u porodici, te 16 dana aktivizma.

Naše Udruženje aktivno se uključilo u ovu kampanju, a svako može pomoći tako da posjeti stranicu progovoriprotivnasilja.ba i podijeli video kampanje sa stranice, a ako ste doživjele nasilje ostavite svoju priču u anonimnoj ispovjedaonici. Bitno je da svako na svoj način da doprinos ovoj kampanji, jer jedini način da se riješi problem nasilja je da se govori o njemu i radi na prevenciji. Glasnogovornica kampanje je  poznata glumica Zana Marjanović . U okviru ove kampanje Avon je uručio i značajnu donaciju od 25.000 KM Fondaciji lokalne demokratije i Sigurnoj mreži te tako direktno pomogao rad sigurnih kuća u Bosni i Hercegovini kao i programe podrške onima koji su preživjeli nasilje

U Avonovom katalogu nalaze se proizvodi sa znakom beskonačnosti i čitav neto iznos od prodaje ide za ovu  kampanje i vraća se u lokalnu zajednicu-

Objavljeno u Vijesti
Autor
Više...

„16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama" je globalna, svjetska kampanja koju obilježava 1,700 organizacija u preko 100 država svijeta. Kampanja počinje 25. novembra Međunarodnim danom borbe protiv nasilja nad ženama i završava 10. decembra Međunarodnim danom ljudskih prava. Kao i svake godine do sada „Žena BiH“ je sprovodila i učestvovala u kampanji, kako organizirajući svoje aktivnosti i ulične akcije u skolopu kampanje, tako i u učešću sa drugim organizacijama . Takođe smo učestvovali  u kampanji UN Womena-a "Isključimo nasilje"  koje provode u cilju prevencije i podizanja svijesti o nasilju nad ženama, djevojkama i djevojčicama, a u sklopu 16 dana aktivizma.

Kampanja "16 dana aktivizma" obuhvata međunarodna datuma koja povezuju žene, nasilje i ljudska prava:

  • 25. novembar - Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama
  • 1. decembar – Međunarodni dan borbe protiv ukidanja ropstva
  • 3. decembar - Međunarodni dan osoba sa invaliditetima
  • 6. decembar - Godišnjica Montrealskog masakra
  • 10 decembar - Međunarodni dan ljudskih prava.

Udruženje „Žena BiH“ je organizovalo ulične akcije povodom 25. novembra - Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama,  1. Decembra – Međunarodni dan borbe protiv ukidanja ropstva, 10 decembra - Međunarodni dan ljudskih prava te smo organizovali okrugli sto pod nazivom „Stop nasilju nad ženama“.

Objavljeno u Vijesti
Autor
Više...

TRETMANSKI RAD S POČINITELJIMA NASILJA

Intervencije usmjerene na počinitelja nasilja imaju za cilj učinkovito i odmah zaustaviti buduće nasilje. One uključuju postupke kao što su: zahtjev za produljenje mjere udaljavanja iz doma, suradnju sa socijalnom službom radi zaštite djece tako da se nasilniku privremeno uskrate prava susretanja i druženja s djetetom. Kao i žrtvu, i počinitelja se informira o psihosocijalnom tretmanu nasilnika i gdje ga može dobiti. Važan aspekt ovih intervencija je usklađeno postupanje svih službi s nasilnikom, jer mu se time šalje jednoznačna poruka da se njegovo ponašanje ne tolerira i da ono vodi do loših posljedica po njega. Stoga se može reći da „sistem brine o žrtvama i počiniteljima“ – intervencije su odlučne i jasne. One omogućuju i procjenu spremnosti nasilnika na suradnju i procjenu opasnosti od njegovog budućeg nasilnog ponašanja.

Psihosocijalni tretman nasilnika u izravnoj je službi povećanja sigurnosti žrtve. To je jedna od intervencija kojom se zaustavlja buduće nasilje. Stoga je zadaća intervencijskog centra provesti ili organizirati tretman nasilnika koji će voditi do promjene njegova ponašanja. Bečki intervencijski centar surađuje u tome s Centrom za muškarce, još jednom nevladinom organizacijom čiji rad s nasilnicima financira Ministarstvo unutarnjih poslova, a koji djeluje od 1999. godine. Centar radi s tri podjednako velike ciljne skupine:

  • muškarcima počiniteljima nasilja u obitelji koje su u Centar uputila nadležna tijela tijekom kaznenog postupka
  • muškarcima počiniteljima nasilja u obitelji u nazočnosti djece koje su uputila tijela koja skrbe za djecu
  • muškarcima koji su se dobrovoljno prijavili zbog svojeg nasilnog ponašanja.

 

Nakon intervencije u slučaju obiteljskog nasilja policija obavještava Centar za muškarce o počinitelju, te gdje ga se može kontaktirati – dakle postupa na jednak način kao i u odnosu na žrtvu. Centar za muškarce zatim kontaktira počinitelja i nastoji ga pridobiti da uđe u psihosocijalni tretman. Važno je naglasiti da psihosocijalni tretman počinitelja nasilja može polučiti skromne rezultate ako drugi sustavi ne djeluju koordinirano u odnosu na nasilnika. Naprotiv, ako je tretman počinitelja integriran u sustav intervencija koje uključuju podršku osobama koje su preživjele obiteljsko nasilje i represivne reakcije policije i pravosuđa, učinkovitost tretmana je visoka.

 

Struktura psihosocijalnog tretmana sastoji se od tri dijela:

 

  1. Procjenjivanja je li klijent podoban za uključivanje u tretman. Potrebno je da počinitelj pokaže minimalnu spremnost za promjenu svojeg ponašanja. U tome surađuju s intervencijskim centrom koji pak radi sa žrtvom. Ako ovaj uvjet nije zadovoljen, počinitelj nema izbora nego mu slijedi kazna. Ako se radi o ovisniku o alkoholu, onda ga se prvo upućuje u program odvikavanja, no ako nije ovisnik, može se primiti u program.

 

  1. Osiguravanje sigurnosti žrtve. Sudjeluju u procjenjivanju sigurnosti žrtve zajedno s intervencijskim centrom. Dio toga je informiranje žrtve o sadržaju i načinu tretmana nasilnika, te zadobivanje njenog povjerenja. Ovo je vrlo važno, budući da žrtve često štite počinitelja jer se više boje posljedica vanjske intervencije (policija, sud, socijalna skrb) nego što se nasilnik brine zbog toga. Ovo ujedno služi i za dobivanje informacija o tome kako se klijent ponaša u obitelji za vrijeme tretmana.

 

  1. Tretman nasilnika. Trajanje tretmana je 8 mjeseci tijekom kojih nasilnik sudjeluje na 30 grupnih susreta. Grupe broje od 6 do 8 članova. Dvoje terapeuta, muškarac i žena, u suvoditeljstvu vode grupu. Grupe su otvorenog tipa kako bi se skratilo vrijeme čekanja da klijent uđe u tretman.

 

Program je jasno kognitivno-bihevioralni, s izgradnjom drugačijeg sustava vrijednosti. Teme koje se prolaze tijekom tretmana pokrivaju četiri područja: vlastita odgovornost za     nasilno ponašanje, upravljanje srdžbom, vrijednosti u partnerskom odnosu i izgradnja socijalnih vještina.

Na početku tretmana klijent potpisuje ugovor u kojem su navedeni uvjeti koje mora prihvatiti da bi bio primljen u program čime daje pristanak za sudjelovanje u programu i prihvaća način rada. Ugovorom je regulirano i načelo povjerljivosti informacija koje se saznaju tijekom tretmana i mogućnost njihove uporabe. Klijent također preuzima obvezu da neće biti nasilan tijekom trajanja tretman.

Klijent je obvezan redovito dolaziti na susrete, aktivno sudjelovati u ostvarivanju programa i izvršavati domaće zadaće. Ako klijent ne dođe na susret, ima mogućnost podastrijeti opravdanje, no ako to ne učini ili je opravdanje neprihvatljivo, Centar odmah obavještava tijelo koje je uputilo počinitelja na tretman kako bi se razmotrilo može li nastaviti ili će uslijediti zakonska sankcija čija je primjena odgođena zbog toga što se       počinitelju daje prilika da iskoristi tretman za svoju promjenu.

Na kraju programa Centar za muškarce zajedno s Intervencijskim centrom procjenjuje jesu li postignuti ciljevi tretmana, tj. hoće li žrtva biti sigurna u svojem domu. O tome obavještavaju tijelo koje je uputilo počinitelja u tretman. Ako zaključe da je klijentu potrebno produljiti tretman nakon 30 susreta jer nije postigao kriterije uspješnosti, onda se tretman produljuje radi sigurnosti žrtve. Zanimljivo je da klijenti – počinitelji obiteljskog nasilja sudjeluju u financiranju tretmana.To je simbolički iznos vrijednosti kutije cigareta po jednom susretu, ali se i time testira njihova spremnost na prihvaćanje promjene u svojem ponašanju.

 

Preuzeto sa www.hrcak.srce.hr

Objavljeno u Vijesti
Autor
Više...

Iskustva stručnjakinja koja rade sa osobama koje su preživjele nasilje kao i sa počiniocima nasilja, o pojmu nasilja, kako ga prepoznati, zašto se događa, o Sigunoj kući itd.

Psihologinja Udruženja “Žena BiH” Dijana Vučetić

Nasilje u porodici je fenomen koji je prisutan u svim zemljama svijeta bez obzira na  kulturu, rasu ,vjersko,politicko ili seksualno opredeljenje, drustveni  nivo i pol.

Pojavljuje se u različitim oblicima i uključuje fizičko nasilje, seksualno nasilje, psihičko nasilje i ekonomsko nasilje. Sto se tice ucestalosti, nasilje se moze desavati povremeno ili hronično . Iako nasilnik može biti bilo ko, muž, žena, svekar, svekrva, djeca, ili druga rodbina, u  većini slučajeva počinitelji nasilja su muškarci.

Kao najčesci uzroci nasilnog ponasanja u porodici se navode alkohol i zloupotreba opojnih droga, siromaštvo, posljedice rata i neke psiholoske  bolesti.

U velikom broju slučajeva nasilja u porodici radi se o oblicima nasilja koji nisu prepoznati, priznati ili kažnjivi iz razloga sto ih kazneni zakoni različitih zemalja ih ne prepoznaju kao zločine ili  Institucije ih ne smatraju ozbiljnim problemima, društvo ima visok prag tolerancije, društvene strukture i institucije održavaju nasilje ne sankcionišući ga, te cesto za nasilje protiv žena se u velikoj mjeri okrivljuju žene.

Iako je problem nasilja siroko rasprostranjen, i dalje je nedovoljno razvijena svijest o njegovom prijavljivanju. Kao razlozloge za to zrtve navode:

1.         Lični razlozi

  • Nepovjerenje prema institucijama,
  • Strah od počinitelja,
  • Nedostatak informacija o mogućoj pomoći,
  • Strah od reakcije porodice i/ili okoline,
  • Patrijarhalni okvir
  • Neprepoznavanje određenih oblika nasilja kao djela koja su sudski kažnjiva.

2.         Ekonomski razlozi

  • Nemogućnost osobe da postane ekonomski nezavisna,
  • Nemogućnost osobe da uzdržava djecu

3.         Problemi prijave i procesuiranja nasilja

  • Odsustvo podrške društvenih ustanova od kojih traži pomoć
  • Težak i diskriminatoran postupak prijavljivanja nasilja,
  • Dug i traumatizirajući sudski proces,
  • Niske kazne.

 

Prema zakonu zdravstveni i socijalni radnici, nastavnici, vaspitači, medicinske,obrazovne i druge ustanove, nevladine organizacije, kao i svaki građanin i član porodice koji znaju za slučaj nasilja u porodici obavezni su prijaviti slučaj policiji, nadležnom tužilaštvu ili centru za socijalni rad.

 

Voditeljica Sigurne kuće „Marguarita“ sociologinja Selma Alibašić

Sigurna kuća Udruženja “Žena BiH”-„Marguarita“ pruža adekvatan smještaj ženama, djevojkama i djeci žrtvama traume i nasilja tokom procesa njihovog oporavka. Boravak u sigurnoj kući, između ostalog, uključuje odgovarajuću stručnu pomoć, kroz individualni i grupni terapijski rad, savjetovanje, porodičnu terapiju, okupacionu terapiju, medicinsko zbrinjavanje, pravnu pomoć, te ekonomsko osnaživanje.

Po dolasku u Sigurnu kuću žrtve nasilja dobivaju sigurno utočiste, zaštitu i podršku, što im je u prvim danima od izuzetnog značaja, jer u početku imaju strah od počinitelja nasilja, zbog čega im je važno da se osjećaju sigurno i zaštićeno. Nakon sto prodje period adaptacije na novu sredinu  žene se uključuju  u psihosocijalne terapijske programe u kojima učestvuju psihijatri, edukovani psiholozi i sociolozi, pa se zahvaljujući tim tretmanima žrtvama nasilja vraća samopouzdanje i samopoštovanje

U  posljednje vrijeme povećan je broj žena koje nas kontaktiraju sto je jasan pokazatelj da sve veći broj žena želi izaći iz tog začaranog kruga nasilja. Najveći broj njih nam se javlja zbog psihološke i pravne pomoći ali i  zbog smještaja u našu Sigurnu kuću.

Podrška porodice je itekako bitna i od velikog je značaja za ženu koja želi napustiti nasilnu vezu. Poražavajuća je i činjenica da društvo ne prepoznaje problem nasilja. Ljudi zapravo ne žele prijaviti nasilje, ali i same žene koje trpe nasilje i to većinom zbog straha i osude okoline.

Većina  žena nije ekonomski neovisna pa su u većini slučajeva prinuđene da se vrate nasilniku.  Najveća prepreka sa kojom se susrećemo u radu sa ženama i djecom žrtvama nasilja jeste i način rada i odnosa djelatnika državnih institucija.

 

 

 

 

 

 

 

Objavljeno u Vijesti
Autor
Više...
  • Možete li nam se predstaviti, i ukratko reći čime se vaša organizacija bavi?

Udruženje građana „Budućnost“ iz Modriče je nevladina organizacija osnovana 1996. godine, neposredno nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Organizaciju je osnovalo nekoliko žena, optimistkinja, čvrsto vjerujući u bolju budućnost bosanskohercegovačkog društva. Budućnost je vjerna svojoj primarnoj strategiji, promociji i zaštiti ženskih ljudskih prava kroz prevenciju svih oblika nasilja i diskriminacije i jačanje uloge žena u javnom i političkom životu.

Glavno područje djelovanja Udruženja građana “Budućnost” je sprečavanje svih oblika rodno zasnovanog nasilja kroz zalagačke aktivnosti usmjerene ka ostvarivanju de iure i de facto ravnopravnosti žena u svim segmentima društva, sa posebnim naglaskom na senzibilizaciji žena za dokazivanje političkog subjektiviteta i preuzimanju pune odgovornosti.

Strukturu organizacije čine pet organizacionih jedinica:

  • Savjetovalište (pravno, psiho-socijalno, porodično i partnersko savjetovanje, lobiranje za izmjene zakona, profesionalizacija i organizacijski razvoj) – kontinuirano od 1996. godine,
  • Rad u zajednici (zalagačke aktivnosti za razvoj planova, strategija i standarda koji doprinose unapređenju položaja žena; edukativni programi za profesionalce/ke; razvoj referalnih mehanizama za sprečavanje rodno zasnovanog nasilja; osnaživanje žena političarki širom BiH; podizanje svijesti javnosti; prevencija trgovine i zlostavljanja djece, sinhronizovane akcije sa komisijama za ravnopravnost polova širom BiH) – kontinuirano od 1996. godine,
  • Sigurna kuća (prijem i smještaj žrtava nasilja, pravna, psihološka i socijalna pomoć, pedagoški rad, SOS telefon, okupacione aktivnosti, after care) – kontinuirano od 2000. godine (osnovana 2000. godine kao prva u RS),
  • Muški centar (terapijsko-savjetodavni rad sa muškarcima počiniocima nasilja, razvoj socijalnih vještina muškaraca iz zajednice kroz rad u grupama za samopomoć, rad u studijskim krugovima, rekreativni i zabavni rad, anti stres programe, saradnju sa muškim udruženjima i rad u školama sa mladima; javne kampanje) – kontinuirano od 2010. godine,
  • Dnevni centar za djecu (dnevno zbrinjavanje djece iz porodica sa višestrukim problemima, pomoć u učenju, psiho-socijalni i pedagoški rad sa djecom i roditeljima, praćenje napretka djece) – kontinuirano od 2013. godine.

Podršku radu organizacije daje Stručna služba organizacije: kadrovsko-pravni poslovi, knjivodstveno-računovodstveni poslovi, revizija i kontrola i administrativno-tehnički poslovi

 

  • Možete li nam nešto reći o porodičnom nasilju, kako ga prepoznati, zašto se događa, koliko je rasprostranjen u vašoj sredini?

Tradicionalno viđenje žene kao članice porodične zajednice ženu stavlja u neravnopravan položaj, te je iz tih razloga pogodna da bude žrtva porodičnog ili partnerskog nasilja. Potrebno je napomenuti da se pri tome u najvećoj mjeri radi o nezaposlenim i ekonomski zavisnim ženama. Sveukupno nasilje nad ženama je u ekspanziji, te su kao takve u najvećoj mjeri upućene na centre za socijalni rad i sigurne kuće. Centri za socijalni rad često ne shvataju ozbiljnost problema i ne reaguju adekvatno, pa nerado daju efikasnu podršku žrtvama.

 

 

  • Da li su počinitelji porodičnog nasilja uvijek muškarci?

Na osnovu statistika u našoj državi ali i širom svijeta, počinitelji nasilja su muškarci u više od 90% slučajeva. Muška dominacija je još uvijek široko prihvaćen model ponašanja kako u sferi javnog tako i privatnog života.Ovakve stereotipe mnogi u našem društvu nisu prevazišli, unatoč deklarativnom prihvatanju zabrane nasilja i diskriminacije po osnovu pola, starosti ili bilo kojem drugom osnovu. U svom radu ispoljavaju ga ponekad i radnici organa kojima je  povjerena dužnost subjekata zaštite od nasilja u porodici, gdje još uvijek rade i oni koji prihvataju nasilje nad ženama ili djecom kao njihovo discipliniranje i smatraju ga trivijalnim događajem, a ne krivičnim djelom ili prekršajem, čime dovode u pitanje ne samo profesionalnost svog postupanja, već ometaju provođenje zakona u oblasti zaštite od  nasilja u porodici, pa izostaju osude učinilaca ove vrste nasilja.

  • Zašto je jako teško ženama koje trpe nasilje, ostaviti počinitelja nasilja?

Mnogobrojni su razlozi zbog kojih žene ne mogu ostaviti počinitelja nasilja. Jedan od najvažnijih je ekonomska nestabilnost i nemogućnost obezbjeđenja egzistencije za sebe I djecu. Drugi razlog je što je veoma teško otići od nasilnika, koji sve čini da je onemogući da ode. Kroz točak nasilja uočava se identičan metod koji počinioci koriste da bi žrtvu sprečili da ode od njega (prekinut kontakt sa roditeljima i bliskim osobama, zastrašivanje, ucjenjivanje, prijetnje da će joj oduzeti djecu….) sve dok se žrtva potpuno ne izoluje od svih onih koji bi joj mogli pomoći

  • Kako prepoznati da je neko počinitelj nasilja?

Veoma je teško prepoznati nekog da je počinitelj nasilja. Počinitelji se ni po čemu ne razlikuju od drugih ljudi.

  • Kakvo je vaše iskustvo u radu sa počiniteljim anasilja?

Iskustva u radu sa počiniteljima nasilja su veoma pozitivna. Sa počiniteljima nasilja radimo od 2011. godine i za sada nismo imali recidive, što je veoma ohrabrujuće. 

Muški centar je organizaciona jedinica u okviru UG Budućnost. To je prvi projekat u BiH, koji fokus aktivnosti usmjerava na počinioce nasilja i promoviše njihov oporavak. Pilot faza trajala je od 01.11.2010 - 31.12.2011 i u tom periodu stručno su osposobljeni profesionalci humanističkih i medicinskih struka za sprovođenje psiho-socijalnog tretmana počinilaca nasilja u porodici. Muški centar je polako sticao povjerenje lokalne ali i šire društvene zajednice, a vremenom se povećavao broj kijenata koji se sami, bez posrednika, obraćaju za pomoć, što ukazuje da problem nasilja u porodici biva sve više demistifikovan.

U prvoj fazi (2012-2014) osiguran je kontinuitet ovog važnog pionirskog rada. Najvažnija komponenta je strukturiran psiho-socijalni tretman počinilaca nasilja čiji cilj je zaustavljanje nasilničkog ponašanja i preuzimanje odgovornosti za nasilje.

 

  • Na koji način tretmani,  odnosno programi rada sa počiniteljima nasilja mogu pomoći i pomažu, i kako zapravo vi radite sa počiniteljima nasilja?

Muški centar je koncipiran kao savjetodavni i terapijski centar za muškarce s problemima nasilja, ali i mjesto  gdje se muškarci mogu okupljati, informisati i družiti u atmosferi povjerenja i saradnje.Psiho-socijalni rad sa počiniocima nasilja je od samog osnivanja najvažniji segment rada Muškog centra, jer muškarci moraju preuzeti odgovornost za nasilje koje čine svojim članovima porodice.

Struktura psihosocijalnog tretmana sastoji se od tri dijela:

  • Procjenjivanja je li klijent podoban za uključivanje u tretman. Potrebno je da počinitelj pokaže minimalnu spremnost za promjenu svojeg ponašanja.
  • Osiguravanje sigurnosti žrtve.Žrtve učestvuju u procjeni vlastite sigurnosti. One su informisane  o sadržaju i načinu tretmana nasilnika. Ovo je vrlo važno, budući da žrtve često štite počinitelja jer se više boje posljedica ovih intervencija. Svo vrijeme tretmana voditelji procesa su u kontaktu sa žrtvom.
  • Tretman nasilnika. Trajanje tretmana je 16 grupnih susreta. U grupi učestvuje od 6 do 8 muškaraca. Program je jasno kognitivno-bihevioralni, s izgradnjom drugačijeg sistema vrijednosti. Teme koje se prolaze tokom tretmana pokrivaju četiri područja: vlastita odgovornost za nasilno ponašanje, upravljanje ljutnjom, vrijednosti u partnerskom odnosu i izgradnja socijalnih vještina.

 

  • Sta je neophodno uraditi da bi se počelo raditi sapočiniteljima nasilja?

Najvažnije je da se dorade zakonski I podzakonski akti kojim će se urediti efikasnije upućivanje počinilaca nasilja u psihosocijalni tretman. Nadalje, potrebno je da se zakonski propisi implementiraju, odosno da subjekti zaštite (policija, centri za socijalni rad, sud) počnu sa primjenom mjere psiho-socijalni tretman.

 

  • Kako osigurati sigurnost žene tokom psihosocijalnih intervencija sa počiniteljem nasilja?

 

Procjena sigurnosti žene je sastavni dio cjelokupnog procesa. O tome je već opisano u odgovoru na 8. pitanje.

 

  • Zbog čega je  rad s počiniteljima nasilja u porodici jako težak?

 

Ne smatram da je rad s počiniteljima nasilja tako težak. Mnogo je teže privoljeti počinioca da se uključi u program. Nakon uključivanja u program, većina počinilaca nasilja se redovno odazivaju, a na to ih obavezuje I ugovor koji su potpisali.

Po meni je mnogo teži raditi na osnaživanju žena žrtava nasilja, koje se veoma sporo I teško oslobađaju trauma od preživljenog nasilja.

 

  • Zašto je važno da se profesionalci bave ne samo žrtvom nasilja nego i počiniteljima nasilja u porodici?

Ne mogu se postići rezultati ukoliko se radi samo na osnaživanju žrtve. Iz iskustva znam da počinilac nasilja neće promijeniti svoje ponašanje ukoliko promijeni partnerku, te je za to veoma važno raditi sa njim na promjeni obrazaca ponašanja.

 

  • Ko su najčešće počinitelji nasilja?

 

Na prvi pogled veoma je teško prepoznati počinitelja nasilja. To su osobe različitih zanimanja, socijalnog statusa. 

 

  • Da li zaista programi rada sa počiniteljima nasilja pomažu?

 

Definitivno da, program rada sa počiniteljima nasilja pomaže, ali tu je najvažnija odluka počinioca da želi da radi na promjeni svog ponašanja gdje je prije svega važno da preuzme odgovornost za počinjeno nasilje.

 

 

Objavljeno u Vijesti
Autor
Više...

OPIS KONSULTANTSKIH USLUGA

 

Razvijanje standarda i metodlogije rada sa počiniteljima nasilja

 

 

Informacija o projektu

 

Udruženje „Žena BIH“ u partnerstvu sa Udrugom socijalnih radnika HBŽ provodi projekat „Multidisciplinarni pristup u radu sa počiniteljima nasilja u porodici u Kantonu 10“, a u u okviru UN Women projekta “Standard i i angažman za sprječavanje nasilja nad ženama i nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini”, koji finansijski podržava Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju.

 

Nasilje nad ženama i dalje je široko rasprostranjeni socijalni problem u Bosni i Hercegovini. Ovaj oblik nasilja se još uvijek toleriše  i podrazumjeva socijalno prihvatljivim ponašanjem, a opravdava  tradicionalnim i patrijahalnim odnosom društva prema mjestu i ulozi žena u njemu.

Svi međunarodni i lokalni pravni propisi u Bosni i Hercegovini vezani za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama propisuju „programe rada sa počiniteljima nasilja nad ženama i nasilja u porodici“. 

U tom smislu javila se potreba za povećanjem i harmonizacijom aktivnosti na ovom području rada, kao i za standardizacijom i širenjem servisa za tretman počinitelja nasilja u porodici.

Opći cilj projekta je da doprinese provedbi ključnih dokumenata za borbu protiv nasilja i osigura primjenu multidisciplinarnog pristupa u tretmanu počinitelja nasilja u porodici na području Kantona 10. 

Aktivnosti projekta su usmjerene za analizu situacije u podrčju tretmana počinitelja nasilja u porodici u BIH, jačanje kapaciteta lokalnih institucija i organizacija u radu sa počiniteljima nasilja i osiguranje održivosti aktivnosti kroz potpisivanje protokola o saradnji.

 

 

Ključne odgovornosti

 

U saradnji sa timom projekta i članovima Radne grupe razviti dokument respektujući:

• Međunarodne obaveze Bosne i Hercvegovine(Konvencija o eliminaciji deskriminacije nad ženama, Konvencija Vijeća Europe o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici...),
• ZakonBosne i Hercegovine (Zakon o zaštiti od nasilja u porodici FBIH i RS, Krivični zakon FBIH i RS... i relevantne podzakonske akte),
• Dobre prakse - aktivnosti institucija i nevladinih organizacija u prevenciji i borbi protiv nasilja, posebno u radu sa počiniteljima nasilja,

 

Opis posla konsultanata:

 

• Razvijanje okvira za rad profesionalaca iz institucija (i nevladinih organizacija) sa počiniteljima nasilja
• Razvijanje standarda za rad sa počiniteljima nasilja (ko, na koji način, kojim metodama...)
• Razijanje metodologije rada sa počiniteljima nasilja (okvir za rad sa počiniteljima nasilja, praćenje slučaja od prvog kontakta do zaključivanja predviđenih intervencija; multidisciplinarna saradnja, koordinacij razmjene informacija, referalni mehanizmi, izvještavanje i monitoring)

 

 

Na ovaj poziv se može prijaviti jedan konsultant ili tim konsultanata. U slučaju da se prijavi tim udruženje „Žena BIH“ će zaključiti ugovor sa glavnim konsultantom koji će biti zadužen za angažman drugih konsultanata koji će biti dio tima. 

 

Prijave se mogu dostaviti poštom na adresu Udruženja „Žena BIH“ Trg Ivana Krndelja broj 3, 88104 Mostar ili e-mailom na  Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.  najkasnije do 22.9.2017.godine.

 

Sve prijave moraju sadržavati biografije konsultanta ili ako se prijavljuje tim biografiju glavnog konsultanta i članova/ica tima. Udruženje „Žena BIH“ će nakon provedenog odabira kontaktirati najuspješnije podnosioce prijava.

 

Udruženje „Žena BiH“ ohrabruje konsultante i ženskog i muškog spola da se prijave na ovaj poziv.

 

Objavljeno u Vijesti
Autor
Više...

OBAVJEST ZA MEDIJE

PREZENTACIJA ISTRAŽIVANJA

 

U četvrtak 28.09.2017. je u Livnu održana prezentacija Bazičnog istraživanja: Početna analiza stanja o programu psihosocijalnog tretmana za počinitelje nasilja, autorice Anite Begić, v. Ass, mag.soc.rada, obiteljski savjetnik i konstelator, u izdanju Udruženja “Žena BIH” Mostar. Prezentacija je upriličena za predstavnike institucija, nevladinih organizacija i medija iz Kantona 10 koji u svom fokusu rada imaju nasilje nad ženama i nasilje u porodici te rad sa počiniteljima nasilja.

 

Istraživanje se provelo u okviru projekta „Multidisciplinarni pristup u radu sa počiniteljima nasilja u porodici u Kantonu 10“, koje provodi Udruženje „Žena BIH“ u partnerstvu sa Udrugom socijalnih radnika HBŽ, a u okviru UN Women projekta “Standard i i angažman za sprječavanje nasilja nad že­nama i nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini”, koji finansijski podržava Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju.

 

Cilj istraživanja je bio obezbjediti informacije o situaciji u oblasti programa tretmana za počinitelje nasilja u obitelji u Federaciji BiH.

U radu su prikazani zakonski i teorijski okvir koji uređuje nasilje u obitelji u F BiH te rezultati kva­litativne analize intervjua sa istaknutim predstavnicima relevantnih institucija u FBiH - stručnjacima u području rada s nasiljem nad ženama i u obitelji (N=13). Istraživanje je usmjereno na iskustvo predstav­nika relevantnih institucija koje se bave obiteljskim nasiljem, s programom za rad s počiniteljima nasi­lja u sklopu izrečene zakonske zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, na njihovo poimanje međuinstitucionalne suradnje i njihovo viđenje preventivnog djelovanja.

Rezultati istraživanja ukazuju na nedostatak programa i educiranih stručnjaka za rad s počiniteljima nasilja, ne­dostatno iskustvo, odnosno kompetencije za provođenje psihosocijalnog tretmana s počiniteljem nasilja.  Također, istaknuta je potreba za koordiniranom prevencijom, promocijom i razvojem ujednačenog programa psihosocijalnog tretmana za počinitelje nasilja u FBiH, te stvaranjem pretpostavki za kvalitet­nom sustavnom i stručnom podrškom koju valja pružiti žrtvama nasilja, ali i počiniteljima radi suzbija­nja transgeneracijskog prenošenja i širenja obiteljskog nasilja.

Objavljeno u Vijesti
Autor
Više...

Vijesti i najave

Analiza

O projektu

Projekat „Multidisciplinarni pristup u radu sa počiniteljima nasilja u porodici u Kantonu 10“ provodi Udruženje “Žena BiH” u partnerstvu sa Udrugom socijalnih radnika HBŽ, a u u okviru UN Women projekta “Standardi i angažman za sprječavanje nasilja nad ženama i nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini”, koji finansijski podržava Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju.

Implementacija projekta

UN Women BiH projekt “Standardi i angažman za sprječavanje nasilja nad ženama i nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini”

Finansijska podrška projektu

Projekt finansijski podržava Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju (SIDA)

Žena BiH Mostar

Trg Ivana Krndelja 3
88104 Mostar
Bosna i Hercegovina

+ 387 36 550 339

+ 387 36 558 526

Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.



Design © Skype | Žena BiH. All rights reserved.

Premium templates by bigtheme.org